Ovogodišnja, 18. Smotra tradicijskih igara „Oklen si dite?“ nije bila samo susret djece, igre i pjesme – bila je to večer ispunjena sjećanjem, zahvalnošću i dubokim emocijama. Manifestacija nosi ime naše drage kolegice Maje Matas, njezine idejne začetnice, koja ju je s ljubavlju pokrenula i utkala u nju dio sebe. U njezin spomen, svaka riječ, svaki korak i svaki dječji osmijeh imali su posebnu težinu.
Naziv smotre nadahnut je pjesmom Zvjezdane Čagalj „S kolina na kolino“, čiji su dirljivi stihovi odzvanjali pozornicom u interpretaciji odgojiteljice odjevene u cursku (djevojka spremna za udaju) narodnu nošnju vrličkog kraja:
A, oklen si dite?
Sa didova kolina,
iz babine priče,
materina sna –
otalen se niče!
Ma, oklen si dite?
Iz babini’ bora,
iz žujave ruke,
materini’ zora
i ćaćine muke!
...
U tim riječima, kao i u cijeloj smotri, osjećala se nit koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost – upravo onako kako je to Maja i željela.
Emotivno je bilo promatrati najmlađe sudionike kako bosih nožica tapkaju po pozornici i s iskrenom radošću pjevaju stihove tradicijskih pjesama. U tim malim koracima i velikim srcima zrcalila se snaga nasljeđa koje se prenosi „s kolina na kolino“.
Folklorna igraonica Kliška dica predstavila je tradicijske igre Dalmacije uz plesove „Tancaj, tancaj crni kos“, „Pljeskom pljeskom“ i „Gizdelin“, dok je folklorna igraonica Rižinice igrama „Papar“, „Ciculjko“, „Majka Maru“, „Anđeli, anđeli“ i „Kolo, kolo, bit će pir“ donijela duh dalmatinske pjesme i zajedništva.
Integrirana folklorna skupina Dječjeg vrtića Smokvica razveselila je publiku slavonskim igrama „Ja posijah lubenice“, „Princeza“, „Ide cug“, „Ovako se lenek sije“ i „Mali bratec Ivo“, šaljući snažnu poruku uključivosti i radosti zajedničkog stvaranja.
Poseban trenutak večeri bio je nastup dječaka iz Dječjeg vrtića Labud, koji je hrabro, bez imalo treme, sam stao na pozornicu i izveo čakavsku recitaciju „Fola ti Bože“, oduševivši sve prisutne svojom sigurnošću i izražajnošću.
Djeca iz Neorića oživjela su tradicijske običaje kroz prikaz mačkara – uz nošenje barjaka i ples s „lipom sekom“ koja daruje mačkare kićenicom, dok su djeca iz Muća podsjetila na stare dječje igre poput „I rašeto srce ima“, „O Ivane bane“ te na ojkalice mućkog kraja koje su odzvanjale iskonskom snagom i autentičnošću.
Ova smotra još je jednom pokazala kako tradicija živi kroz djecu – kroz njihovu igru, pjesmu i iskrenost. No, iznad svega, bila je to večer u kojoj smo se s toplinom u duši prisjetili osobe koja je sve ovo započela. Njezina ljubav prema djeci, tradiciji i zajedništvu nastavlja živjeti u svakom novom susretu, u svakom otpjevanom stihu i u svakom dječjem koraku.
S teplinom u duši – čekamo nova jutra.
